U nedjelju iza nas grupa od 8 planinara PD „Vučji zub“ zaputila se na jednodnevni izlet na planinu Lukavicu. Za uspon smo izabrali veoma atraktivan ali ne i težak uspon na Mali žurim.
Staza počinje na Zagaračkim katunima (na kraju koliba sa južne strane vrha) i do samog vrha neće vam trebati više od sat i petnaest minuta. Markacija nema, osim do pred sami vrh gdje morate koristiti ruke nekoliko metara, ali se nazire put. Prva polovina staze je maltene sve sipar gdje treba biti oprezan pri spustu, a drugi dio je izuzetno lijep i travnat. Iako većina izveštaja sa Malog žurkama govori o nekoj opasnoj dionici pred sami vrh, što odvlači dosta početnika, moramo priznati da tu nema ništa zahtijevno za bilo koga, pa tako mogu ići i djeca u pratnji roditelja što se desilo u našem slučaju. Na samom vrhu i nema puno mjesta pa treba biti oprezan, pogled na čitav kraj je nestvaran ali se gore nismo zadržavali poslije upisa u svesku jer smo uletili na jato letećih mrava.
Na putu za Kapetanovo jezero, obilazimo crkvu Sv. Ilije gdje se u porti hrama nalazi Nikšin kiljan, rodonačelnik Nikšića, plemena Stare Hercegovine, po kome danas grad i nosi ime – Nikšić. Usput obilazimo i kuću u kamenu/stijeni koja je jedan od najčešćih motiva za fotografisanje svim izletnicima i planinarima koji se nađu u ovom kraju – srcu Crne Gore kako ga geografski i poetski smještaju lokalni stanovnici.
Lukavica je poznata i po tome što ima 365 aktivnih izvora, po jedan izvor za svaki dan u godini, najveće stado ovaca u Crnoj Gori ima porodica Bulatović baš ovdje sa preko 1000 grla, a Lukavica je bila inspiracija i Matiji Bećkoviću, čije je Velje Duboko nedaleko odavde, za jednu od najljepših ljubavnih pjesama u srpskoj poeziji – „Vera Pavladoljska“. Nakon predaha na Kapetanovom jezeru, grupa planinara nastavlja ka Manitom jezeru pa sve do vrha Jablanovac, koga lokalni mještani zovu i Velje brdo, i sa koga se pruža prelijep pogled na oba jezera i čitavu Lukavicu.
Kao što i svako iole posjećeno mjesto ima neki svoj suvenir, u nedostatku keramičkih magneta sa motivima ove planine kupujemo nešto mnogo, mnogo bolje – kolašinski lisnati sir i kući se vraćamo sa novim lijepim pričama i utiscima iz srca Crne Gore.
Da smo zdravo!
Marko Mrkaić
Fotografije: Ankica Barzut i Milijana Milošević
0 komentara