Povodom 10 godina od osnivanja PK „Visokogorci Crne Gore“ održano je druženje na planini Maganik kod njihovog budućeg planinarskog doma koji je u izgradnji. Učešće su uzela četiri planinara iz našega društva: Danko, Ozrenko, Miloš i ja. Iz Trebinja smo krenuli u petak veče a do puta za dom dolazimo za oko 4 sata vožnje preko Nikšića i Podgorice. U kamp dolazimo kasno naveče oko 23 časa, međutim, druženje je tek u punom jeku…
Ujutru ustajemo u 8 a u 9 krećemo na uspon na najviši vrh Maganika (Međeđi vrh) visok 2139 metara.
Poslije satak hoda stižemo do katuna Bulatovića odakle kreće strmiji uspon. Nedugo zatim izlazimo na greben i za sat i po dolazimo na vrh. Dan prekrasan, bez ijednog oblačka, Skadarsko jezero i vrhovi Komova i Prokletija kao na dlanu, vidimo čak i Orjen, Leotar i masiv Bjelasnice (Motka i Siljevac). Spuštamo se drugom stranom preko vrha sa koga se vidi stijena Babinog zuba koja je poznata po avionskoj nesreći iz 1973g. u kojoj je poginulo svih 35 putnika i 6 članova posade na letu Skoplje-Titograd. Nastavljamo silazak preko sniježnice duboke oko 50 metara u kojoj ima snijega na pretek- preko tri metra. Ubrzo se jednim kuloarom spuštamo do katuna Maganik i za sat i po dolazimo na početnu tačku. Poslije zajedničkog ručka pozdravljamo se sa domaćinima i vraćamo se u Trebinje.
Zahvaljujemo se domaćinima na srdačnom dočeku i lijepom druženju.
Izvještaj: Srđan Domazet
Za ovu priliku uredili smo majice sa likom Milana Radovića i natpisom “ZAHVALNI HERCEGOVCI”. Naše društvo će i ubuduće pohoditi planinu Maganik sa posebnim osjećanjem i pijetetom jer je te staze upravo Milan trasiraoi i markirao sa svojom družinom. Još jednom da kažemo: NEKA MU JE VJEČNA SLAVA I HVALA!
Video: Srđan Domazet
Fotografije: Danko Karić i Srđan Domazet
0 komentara